Iluminacija (engl. illumination, franc. enluminure, ital. miniatura) je slikarska tehnika, oprema i ukras minijaturama, inicijalima i ornamentima. Javlja se u kasnoantičko doba, a procvat doživljava u srednjem veku. Iako antičkog porekla, iluminacija je izraziti izdanak srednjovekovnog slikarstva, a njen razvoj je vezan za uspon rukom pisane knjige do kojeg dolazi u doba opadanja antičke kulture. Iluminacije se stilski razlikuju prema vremenu nastanka. Skupocena iluminacija rukom pisanih knjiga – Biblije i jevanđelja, namenjenih obredu prilikom liturgijskih svečanosti, nastaje u manastirima. Rukopisnu iluminaciju Sloveni su primili zajedno sa pismom iz Vizantije u IX – X veku, kada se ta vrsta umetnosti nalazila na svom vrhuncu u svim svojim elementima – minijaturi, ornamentu i inicijalu. Na gotovo isti način, oslikani rukopisi pravljeni su i na dalekom istoku i u islamskim zemljama. Islamska iluminacija obogaćuje vizantijsku svojim arabeskama, dok Langobardi uvode pleterni ornament koji u Engleskoj i Irskoj dobija komplikovani duktus koji podseća na metalne ukrase Kelta. Pred kraj XIII veka jedan od osnovnih dekorativnih motiva islamskog sveta, palmeta, postaje klasičan ukras evropske iluminacije. Najpoznatija rukopisna iluminacija kod nas je Miroslavljevo jevanđelje. Od XII veka iluminacija služi privatnoj upotrebi. Pred kraj XIII veka manastiri prepuštaju svoj monopol iluminiranja knjiga univerzitetima oko kojih se tada okupljaju skriptorske radionice. Iluminacija polako nestaje iz upotrebe sa pojavom štampe.